Predmet spora je zahtjev radi naknade štete i to povišenja mjesečne rente zbog posljedica povrjeđivanja tužitelja u prometnoj nezgodi prouzročenoj vojnim vozilom 1972. sada od Republike Hrvatske kao tuženice. U provedenom postupku na osnovu razboritog i pravičnog prosuđivanja svih okolnosti konkretnog slučaja ocijenjeno je da je Republika Hrvatska u najbližoj vezi sa štetom. Utvrđeno je da se štetni događaj zbio na državnom teritoriju Republike Hrvatske u N. S., zatim da je tužitelj kao oštećenik hrvatski državljanin rođen 1954. u M., Z. B., Republika Hrvatska i sa prebivalištem u Republici Hrvatskoj, K., …, a kako je rečeno šteta je prouzročena u prometnoj nezgodi od strane vojnog vozila bivše JNA u bivšoj SFRJ. U revizijskom stadiju postupka tuženica ističe samo jedan obrazloženi prigovor, da u konkretnom slučaju nije utvrđeno hrvatsko državljanstvo tužitelja u vrijeme štetnog događaja, jer je ono moguće utvrditi samo uvidom u uvjerenje o državljanstvu. Izloženi prigovor ne može se prihvatiti jer su sudovi na osnovu uvida u domovnicu tužitelja kao i ostalih okolnosti, posebno da je rođen u Republici Hrvatskoj pravilno ocijenili da je tužitelj i u vrijeme štetnog događaja bio državljanin bivše Socijalističke Republike Hrvatske. Podaci iz evidencije o državljanstvu za tužitelja obzirom da je rođen u Republici Hrvatskoj upisani su u Knjizi državljana Matičnog ureda M., O. Z. B., pa su očigledno svi podaci tuženici bili dostupni tijekom cijelog postupka. Konačno, tuženica ni ne tvrdi da bi tužitelj hrvatsko državljanstvo stekao naknadno, dakle prirođenjem ili po međunarodnom ugovoru, odnosno da je u vrijeme štetnog događaja imao državljanstvo neke druge republike bivše SFRJ. Zato su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pravilno primijenili materijalno pravo i to odredbu čl. 1. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ (NN 117/03) kada su prihvatili predmetni tužbeni zahtjev.

VSRH, Rev-1134/2007-2 od 28. studenog 2007. godine.